Neizvjesnost je sastavni dio života. Nemogućnost potpunog predviđanja ostavlja prostor za neizvjesnost. Mogućnost nastanka nekog nepoželjnog događaja predstavlja rizik. Neke rizike je moguće izbjeći dok se drugima upravlja prenoseći ih na osiguranje. U svakodnevnom životu smo izloženi rizicima koji nose određenu materijalnu ili nematerijalnu štetu. Povećanje broja rizika potakla su osiguravajuća društva na razvoj različitih proizvoda. Glavne dvije kategorija proizvoda osiguranja su životna i neživotna osiguranja. Neživotna osiguranja obuhvaćaju sva osiguranja imovine i osiguranja od neželjenih događaja, dok se životna osiguranja odnose na osiguranje od smrtnog slučaja te rentno osiguranje. Osiguranici se dakle za osiguranje od određenih rizika obraćaju osiguravajućim društvima te svoje rizike prenose u zaštitu njima uz naknadu, tzv. premiju. Ugovorom o osiguranju tj. policom osiguranja se reguliraju rizici od kojih se osiguranih osigurava te ostale odredbe prava i obveza koje proizlaze iz ugovora. U slučaju nastanka šetnog događaja osiguratelj prijavljuje isti osiguravajućem društvu, nakon čega osiguranje procjenjuje štetu i sanira u skladu s policom štetni događaj. Sanacija šteta osiguravajuća društva pokrivaju od osigurnina tj. premija osiguranja. Ona također procjenjuju rizike kako bi njima adekvatno upravljali i bili u mogućnosti pokriti osigurane štete. Proces od osiguranja do sanacije štete standardiziran je ali svako osiguravajuće društvo ima svoja pravila i procese. Tehnologija obrade štete u slučaju nezgode započinje prijavom nastanka osiguranog događaja, a završava sanacijom štete. Čitavi proces detaljnije je opisan u nastavku rada kroz elemente ugovora i police osiguranja te praktični primjer.