Franšizni oblik poslovanja predstavlja izvrstan način za započeti određeni oblik poduzetničkog pothvata, zbog minimalne rizičnosti od neuspjeha. Franšizni sustav svakim danom sve se više i više razvija, kako geografski tako i oblikom i načinom poslovanja. Franšiza predstavlja oblik sporazuma između davatelja i primatelja franšize kod kojih davatelj daje pravo korištenja određenog proizvoda ili usluge korisniku franšize, a on mu za to plaća određeni iznos franšizne naknade. Davatelj mora biti u stalnom kontaktu s korisnikom, na način da mu pruža potporu, obavještava ga o novostima, raznim izmjenama u pravilima i propisima te pružiti mu razne obuke kako bi mogao kvalitetno voditi poslovanje. U pravnom sustavu RH, franšizing je bio određen Zakonom o trgovini iz 1996.godine, prema članku 16c ZOT-a iz 1996.godine. U novije vrijeme javljaju se novi pravni standardi koji ne zahtijevaju potpuno vezivanje primatelja franšize za kupnju cjelokupne ponude od strane prodavatelja franšize. Za korisnika franšize prednost je u tome što na tržište ulazi s već prihvaćenim imenom, proizvodom ili uslugom pri tom ima pomoć pri vođenju poslovanja od strane davatelja. Za davatelja franšize primarna je prednost kod ovakve vrste poslovanja, u brzom širenju korištenjem malo osobnog kapitala. Ali postoje i rizici od strane davatelja franšize da će teško pronaći kvalitetne korisnike franšize. Loš način upravljanja, unatoč svim treninzima i obukama, može uzrokovati propadanje pojedinih podružnica franšize što se negativno može odraziti na cjelokupan sustav franšize. U radu je prezentirano kako je franšizni sustav jako povoljna prilika za s ve one koji se žele okušati u poduzetničkim vodama i za one poduzetnike koje žele proširiti svoje poslovanje.